Ritualna praksa u našoj modernoj kulturi je da, nakon što završimo s korištenjem tableta ili pametnog telefona neko vrijeme, pokrenemo multitasking i uklanjamo otvorene aplikacije, jednu po jednu, klizeći prstom. Postoje proizvođači koji su čak stavili "x" u interfejs kako bi ih sve zaustavili odjednom. Međutim, Apple je došao da potvrdi ono što su mnogi od nas sumnjali: nema koristi.
Ako malo razmislimo o tome ima savršenog smisla: Manzana Od svog nastanka nastoji ukloniti najtipičnije kompjuterske probleme od korisnika. Postavite ekran tako da se dotična osoba koja upravlja iPhoneom ili iPadom muči klizati sve aplikacije jednu po jednu u mehaničkom procesu za uštedu baterije ne izgleda kao nešto tipično za filozofiju jabuke.
Sve proizlazi iz pitanja Timu Kuku
Čitatelj 9To5Mac pita Cooka putem e-pošte da li zatvara aplikacije iz multitasking Potrebno je nabaviti bateriju i, iako trenutni izvršni direktor Applea ne odgovara, za odgovor je odgovoran još jedan važan izvršni direktor kompanije, Craig Federighi, koji to radi na sljedeći način: Znam da ste pitali Tima, ali ja vam nudim ti si moj odgovor: "Ne i ne”. to tupo.
Čemu onda multitasking?
Upotreba multitaskinga je jasna, služi za prelazak s jedne aplikacije na drugu veća žurba, ali su vaši podaci pohranjeni u RAM-u, nisu trajno aktivni, kao što se može dogoditi s aplikacijom koja radi u pozadini. Ovo umjesto toga, odnosno a sinhronizacija konstantan, ako zahtijeva određenu potrošnju. Primijetite da se neki uređaji mogu isključiti, imati takav tip, a kada ih ponovo uključite, multitasking nastavlja snimati najnovije aplikacije.
Mogućnost zatvaranja aplikacija ima vrlo jasan smisao: služi kada su one blokirane. To jest, ekran koji bi se trebao učitati se ne učitava, ili želimo prekinuti tok da poništimo neko nespremljeno podešavanje ili kretanje, restartujemo se i to je to
Da li je to kontraproduktivno?
Zapravo, suprotno uvriježenom mišljenju, i kao urednici iDownloadblog, zatvaranje i otvaranje aplikacija podrazumeva da elementi sistema koji su već učitani i koji tako ostaju u RAM oni nestaju iz njega i moraju se preuzeti iz interne memorije, što zahtijeva korištenje više resursa. Ni to nije novo, nešto slično se dešava sa mnogim optimizatorima. O njegovoj korisnosti smo već govorili u nekoj prethodnoj prilici.